Projekt
"TOLERANCIJA PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM"
POVIJEST BRIGE ZA OSOBE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU
IGNORIRANJE, ISKLJUČIVANJE, PROSJAČENJE, SREDNJOVJEKOVNI AZIL - RAZVOJ
ZNANOSTI - POVEĆAN INTERES ZA OSOBE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU - NOVIJE VRIJEME:
OD IZOLIRANIH SPECIJALNIH RAZREDA DO 80-ih
INTEGRACIJA - prilagođavanje socijalne i fizičke sredine potrebama i
mogućnostima osoba s teškoćama u razvoju.
NORMALIZACIJA - odgoj i obrazovanje, no izolirani, kojima ne slijedi i
ne prati je šira socijalna integracija.
NAŠA SITUACIJA - Početkom 80-ih, zakonski predviđeno odgojno obrazovna
integracija djece s teškoćama u razvoju, u praksi je sporadična i nedostatna
- čemu istraživanja pronalaze uzrok u nedovoljnoj pripremljenosti okoline
odnosno barijerama u glavama ljudi - potreba za skidanjem barijera u glavama
ljudi rezultira između ostalih i pokretanjem PROJEKTA "TOLERANCIJA
PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM " 1997. godine u Zagrebu od strane
Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida pod voditeljstvom profesorice
defektologa Željkice Šemper, a temeljem suglasnosti Ministarstva rada
i socijalne skrbi, Ministarstva prosvjete i športa, Ministarstva vanjskih
poslova, Odjela za ljudska prava, Državnog zavoda za zaštitu obitelji
materinstva i mladeži, Senata sveučilišta u Zagrebu. Projekt se u Zagrebu
provodi već treću godinu s iznimno pozitivnim rezultatima.
CILJEVI PROJEKTA
1. KRATKOROČNI -- razvijanje prihvaćajućih stavova prema osobama s invaliditetom
uz istovremeno stvaranje pogodne klime za socijalnu integraciju osoba
s teškoćama u razvoju.
2. DUGOROČNI -- doprinos podizanju razine svijesti o izjednačavanju mogućnosti
u društvu i za osobe s posebnim potrebama
- Upoznavanje i bolje poznavanje problematike osoba s invaliditetom
- Doprinos razvitku zajednice kojim se unapređuje sudjelovanje, suradnja
i duh tolerancije u rješavanju problema osoba s invaliditetom koje su
zajednički problem te zajednice.
-Doprinos razvitku filantropije, humanizma i demokratičnosti društva
- Doprinos zaštiti ljudskih prava, a posebno pravo skupine osoba s dodatnim
potrebama.
KORISNICI : Prema procjenama SZO, govori se o 10% učešća osoba s invaliditetom
u pučanstvu. Svi oni bili bi posredni korisnici ovog projekta , uz još
veliki broj prosvjetnih stručnjaka iz državnih struktura.
U oba vrtića djeca uglavnom odgovaraju da ne poznaju osobu koja teže hoda
ili ne može hodati, ali u okolini uočavaju ljude koji se kreću pomoću
štaka ili kolica. Samo troje od devetero djece imalo je kontakt sa osobom
s teškoćom u razvoju, odnosno u obitelji imaju osobu s tjelesnom invalidnošću
koja nije vezana uz starost.
Oko 15% djece nije čulo za priču "HEIDI" no zato dio djece upoznat
s pričom ima kod kuće ili slikovnicu ili videokasetu.
Pitanja 3 i 4 se mogu interpretirati zajedno, naime od 70% ispitane djece
45-ero njih odgovara da bi im smetalo djete s TI u skupini, no kada bi
već bilo tamo, samo 15-ero njih ne bi željeli prijateljski odnos s njima .
Sličan broj djece odgovara da bi se igrali s njima.
Zanimljivo je napomenuti kako se na pitanja "Bi li branio prijatelja
s TI" i "Bi li mu pomogao… " oko 90% djece odgovara pozitivno
što je ujedno i odraz općeg odnosa društva prema osobama s invaliditetom,
prezaštititi, izdvojiti i ne dozvoliti, odnosno ne omogućiti da se razvije
u samostalnu osobu.
Od gotovo 100% djece koja vole ići na izlete oko 40% ne bi povelo sa sobom
prijatelje u kolicima zbog straha od opasnosti na putu te potrebe povećane
brige o njima.
1. REZULTATI ispitivanja stavova roditelja su pozitivni u odgovorima na
sva pitanja upitnika, naime, od 49 ispitanih roditelja 23 njih pozna osobu
koja teško hoda ili ne može hodati. Nikome ne bi smetalo da u skupini
s njihovom djecom bude i djete s tjelesnom invalidnošću. Ni jednom roditelju
ne bi smetalo da im se dijete druži s djetetom s TI i izvan vrtića. Svi
bi bili spremni pomoći takvim osobama koliko je to u njihovoj moći i svi
smatraju da je dobro što im se dijete poučava kako pomoći osobi s invaliditetom.
Na pitanje koji je oblik odgojno-obrazovan kao alternativa u kojoj bi
takva djeca dobila svu potrebnu stručnu i medicinsku pomoć, dok su ostali
za redovne odgojno-obrazovne ustanove radi bolje socijalizacije te djece.
2. RAD ODGOJITELJICA S DJECOM --- Upoznavanje djece u vrtićima sa svim
vrstama oštećenja pomoću priručnika "NOVI PRIJATELJ" SHELLEY
HEEKIN, PATRICIJA MENGEL, MALI PROFESOR, ZAGREB, 1997.
Priručnik "NOVI PRIJATELJ" prijevod je na hrvatskom jeziku američke
knjige o integriranju predškolske djece s posebnim potrebama u redovite
odgojno obrazovne programe. Sadrži cjelovit pristup toj osjetljivoj problematici
od pripreme djece i roditelja za uključivanje u program, preko uputa odgojiteljima/učiteljima
za provođenje aktivnosti s djecom i roditeljima, do odabranih stručnih
i znanstvenih članaka. Sadržaji aktivnosti pronađeni u knjizi temelje
se na dječjem istraživanju vlastitih sposobnosti (kako vidimo, čujemo,
kako se krećemo, kako komuniciramo i učimo), kao i na igri lutkama. Predložene
na ovaj način, aktivnosti djeci pomažu shvatiti i prihvatiti individualne
razlike, a odgojiteljima/učiteljima izbor sadržaja i metodički pristup
čine primjerenijima.
3. VIDEO PROJEKCIJA CRTANOG FILMA "HEIDI" Zašto Heidi? - Djeci
lijep i privlačan ambijent u kojem se događa priča, diskretno obrađen
problem oštećenja - u središtu pozornosti je prijateljstvo Klare i Heidi,
a ne samo oštećenje.
KONTAKT DJECE S ODRASLOM OSOBOM S TJELESNOM INVALIDNOŠĆU - osobom koja
je djeci pokazala rukovanje kolicima i odgovorila na sva pitanja vezano
uz oštećenje i život osobe s invaliditetom.
DRAMATIZACIJA PRIČE "HEIDI" djeca spremaju predstavu za dijete
s tjelesnom invalidnošću.
POSJET DJETETA S TEŠKOćAMA U RAZVOJU VRTIćIMA ; Prikazivanje predstave
"HEIDI" pripremljene u tu svrhu te druženje djeteta s TUR s
djecom iz vrtića .
PITANJA
1.Poznaješ li nekoga u svojoj bližoj okolini tko teže hoda ili ne može
hodati ?
2. Jesi li ranije čuo priču "Heidi"
3. Da li bi ti smetalo da u tvojoj grupi bude djete koje ne može hodati
ili jako teško hoda?
4. Da li bi htio da ti takvo djete bude prijatelj?
5. Da li bi se s njim igrao?
6. Da li bi ga branio kad bi mu se netko rugao?
7. Da li bi mu pomogao kad bi to bilo potrebno?
8.Voliš li ići na izlete?
9. Da li bi volio ići na izlet s prijateljem koji teško hoda ili je u
kolicima?
Analizirajući rezultate inicijalnog i finalnog ispitivanja našlo se :
- Da je gotovo 40% više djece nakon provedbe projekta odgovorilo da im
ne bi smetalo da u njihovoj grupi bude dijete koje teško hoda ili ne može
hodati.
- U finalnom ispitivanju gotovo 10% djece je odgovorilo da bi voljeli
da im takvo dijete bude prijatelj.
- Na pitanja koja se odnose na obranu kad bi se dijete s teškoćama u razvoju
netko rugao i na pomoć, vrlo je slična situacija kao i u inicijalnom ispitivanju
- ponovno su potvrđeni dječji zaštitnički stavovi u odnosu na slabije.
Kod gotovo 100% djece koja vole ići na izlete, od oko 70% djece koja na
izlet ne bi povela dijete u kolicima, u finalnom se ispitivanju taj postotak
smanjuje na oko 20%.
Ovakvi rezultati potvrđuju isto kao i rezultati ispitivanja provedenih
u Zagrebu, da sustavnim informiranjem, a naročito neposrednim iskustvenim
učenjem, možemo bitno utjecati na formiranje svijesti i izgradnju stavova
prihvaćanja prema osobama s posebnim potrebama.
Projekt "Tolerancija prema osobama s invaliditetom" u Sisku
je prvi put proveden u vrtićima: Sisak Stari, Kuća "Bubamara",
Skupine "TIGRIĆI" i "LAVIĆI", te Sisak Novi, Kuća
"MASLAČAK", u skupinama "JABUKE" i "LEPTIRIĆI"
gdje je u svakom od vrtića obuhvaćeno oko 50 djece.
NAČIN RADA I REZULTATI :
1. DOGOVOR SA SUPERVIZOROM, RAVNATELJIMA, PEDAGOZIMA VRTIĆA TE ODGOJITELJIMA
U ČIJIM ĆE SE SKUPINAMA PROVODITI PROJEKT.
2. INICIJALNO ISPITIVANJE DJECE PUTEM INDIKATORA STAVOVA DJECE PREDŠKOLSKE
DOBI I ISPITIVANJE RODITELJA PUTEM INDIKATORA STAVOVA RODITELJA DJECE
PREDŠKOLSKE DOBI.
IZVJEŠTAJ
TOLERANCIJA PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM
POLOŽAJ OSOBA S POSEBNIM POTREBAMA U DRUŠTVU KROZ POVIJEST I U NOVIJE
VRIJEME
Proučavanje problematike osoba s teškoćama u razvoju djelatnost je različitih
grana znanosti. S različitih aspekata usvojene su brojne definicije složenim
statističkim metodama izolirani faktori ponašanja osoba s teškoćama u
razvoju, no još uvijek je istinska skrb za njih pogotovo u socijalno slabo
razvijenim i nerazvijenim zemljama (u koje se i mi ubrajamo), nedostatna
i sveobuhvatna.
Takav odnos društva prema osobama s invaliditetom, potpomognut nedovoljnom
zakonskom zaštitom rezultira općim neprihvaćanjem od okoline (osim teoretski)
nerazumijevanjem za uklanjanjem arhitektonskih barijera, segregacijom i
sl. Stoga je prijeko potrebno, pogotovo u današnje poslijeratno vrijeme,
iznaći načine za stvarno buđenje svijesti u ljudima o sebi i drugima,
a pogotovo o osobama s TUR, jer su one najviše pogođene oglušivanjem opće
populacije na njihove potrebe i probleme.
POVIJEST
- Ignoriranje, isključivanje iz zajednice, a ponekad i uništavanje (Sparta).
- Prosjačenje (hand + cap ).
- Skrivanje od okoline .
- Srednjovjekovni azili u uglavnom redovničkim zajednicama (osobe s teškoćama
u razvoju, odbačene od obitelji, objekt su milosrđa).
INTERES ZA OVE OSOBE POVEĆAVA SE S RAZVOJEM ZNANOSTI --- TRAŽE SE NAČINI
NJIHOVA OSPOSOBLJAVANJA ZA ŽIVOT
NOVIJE VRIJEME
- U razdoblju od 1920-1930 godine povećava se broj specijalnih razreda,
no velikom ekonomskom krizom 1929. taj se broj ponovno drastično smanjuje.
- Nakon 2. svjetskog rata ponovno se naglasak stavlja na specijalno obrazovanje,
a 50-ih godina roditeljski zahtjevi za obrazovanjem njihove djece s teškoćama
su sve glasniji.
- 70-te i 80-te su obilježene INTEGRACIJOM I NORMALIZACIJOM (pri čemu
se normalizacija odnosi na prilagođavanje socijalne i fizičke sredine
potrebama i mogućnostima osoba s teškoćama u razvoju, da se integracija
odnosi na odgoj i obrazovanje, no izolirana odgojno-obrazovna integracija
kojoj ne slijedi i ne prati je šira socijalna integracija)
Gore navedeno, odnosno dosad učinjeno za osobe s teškoćama u razvoju
NE MOŽE SE NAZVATI VELIKIM NAPRETKOM NAŠEG VREMENA .
Razni autori se slažu da postoji opća teškoća u prihvaćanju osoba s TUR,
a autori Hanks i Hanks navode da su ove osobe prihvaćane.
U bogatijim društvima (veće su mogućnosti izjednačavanja mogućnosti za
sve, prilagođenost fizičke sredine omogućava osobama s posebnim potrebama
i veću samostalnost).
- Kada su individualni i grupni faktori nadmetanja-minimalizirani.
- Kada je kriterij uspješnosti manje formalan.
PROJEKT
Upravo na temelju navedenoga činjeničnog stanja te na osnovi iskustava
osoba s invaliditetom suočenih s barijerama u glavama ljudi nameće se
potreba za kontinuiranom akcijom postupnog mijenjanja svijesti u općoj
populaciji, a projekt "TOLERANCIJA PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM"
jedan je od brojnih pokušaja da tim osobama omogući čovjeka dostojno mjesto
u društvu, a čiji je osnovni sadržaj usmjeren na djelovanje na mlađe članove
društva kako bi se u njih stvorila svijest o izjednačenim mogućnostima
za sve osobe.
Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida u Zagrebu, pod voditeljstvom
profesorice defektologa Željkice Šemper osmislio je i već treću godinu
za redom provodi projekt u vrtićima i školama preporučenim od Gradskog
ureda za obrazovanje i šport a na temelju dobivenih suglasnosti 1998. godine
Sektora socijalne skrbi, Ministarstva rada i socijalne skrbi , Odjela
za ljudska prava, Ministarstvo vanjskih poslova , Državnog zavoda za zaštitu
obitelji, materinstva i mladeži te Senata sveučilišta u Zagrebu, a pozitivni
rezultati se upućuju na osnovnost daljnje provođenje i proširivanje provođenja
istog na sve dijelove Hrvatske.
Ove školske godine 2000/2001. projekt je odobren u Sisku od strane GRADSKOG
POGLAVARSTVA GRADA SISKA te potpomognut donacijama:
ŽUPANIJA SISAČKO-MOSLAVČKA
ZAGREBAČKA BANKA
FOTO STUDIO "B"
ZAKLJUČAK
Rezultati, iako dobiveni na malom uzorku djece ukazuju isto kao i rezultati
Projekta dobiveni u Zagrebu, da sustavnim informiranjem, kako kod djece
tako i odraslih, a naročito neposrednim iskustvenim učenjem možemo bitno
utjecati na formiranje svijesti i izgradnji stavova prihvaćanja stavova
prema osobama s posebnim potrebama.
|
najpovoljniji web hosting u Hrvatskoj