Tartuf je podzemna gomoljasta gljiva specifična okusa koja se smatra vrhuncem gastronomije. Raste u srcu Istre, u vlažnoj i sivoj zemlji u šumama nedaleko Buzeta kojima protječe rijeka Mirna. To skriveno blago pronalazi se uz pomoć posebno dresiranih pasa. Područje na kojem se mogu pronaći tartufi je na sjeverozapadu do Buzeta i Lanišća do rijeke Raše na labinskom području i južno do Pazina. U dolini rijeke Mirne mogu se naći, u svijetu, vrlo cijenjeni bijeli tartufi koji dozrijevaju u ranu jesen te crni kojih se može naći i zimi i ljeti.
Kvalitetom prednjači istarski bijeli tartuf (Tuber magnatum Pico) kojemu se pripisuju afrodizijačka svojstva i ujedno slovi kao najmirisniji i najskuplji dar prirode sladokuscima svijeta. Proglašen je “dijamantom kuhinje”. Stanište bijelog tartufa se generalno prostire u umjerenoj mediteransko-srednjoevropskoj klimi. U Istri ga nalazimo prvenstveno u takozvanoj Sivoj Istri. U slivovima rijeka Rižane i Dragonje (Slovenska Istra), te Mirne, Pazinčice, Boljunčice i Raše, na približno jednoj trećini njene površine.
Naziv “čuveni bijeli istarski tartuf” rabimo iz razloga što se u Italiji koja ima svjetski monopol nad njime naziva “čuveni bijeli tartuf iz Piemonta, Albe, Acqualanje ili San Miniata”. Istarski poluotok je svojim većim hrvatskim dijelom, nakon Italije – drugi po količini ubranog bijelog tartufa i s velikim potencijalom povećanja roda. Drugi po značaju je cijenjeni crni tartuf (Tuber melanosporum Vittadini) nad kojim monopol drži Francuska tako da je po cijelome svijetu poznat, prvenstveno, pod komercijalnim nazivom “truffe de Périgord”, a u Italiji se komercijalizira pod nazivom “cijenjeni crni tartuf iz Norcie ili Spoleta.
U Istri ga nalazimo u manjim količinama. Za istarski turizam važna je činjenica da je tartuf sve više specifično jelo u ugostiteljskim objektima na prostoru središnje Istre, tj. prostoru njihovog staništa. Motovunski gornji trg s pratećim objektima ima sve potrebne preduvjete da postane prostor tartufarske burze za Istru. Sve više naslova na temu tartufa odaju njihovu važnost u svjetskoj gastronomiji, a isto tako svjedoče o našem kašnjenju u valoraziciji tog jednistvenog gurmanskog specijaliteta.
